Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda pojavio se na ovom svijetu 1896. u Kolkati, u Indiji. Prvi je put sreo svoga duhovnog učitelja, Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Gosvāmīja, u Kolkati 1922. godine. Bhaktisiddhānta Sarasvatī, istaknuti religijski učenjak i osnivač šezdeset četiri Gauḍīya Maṭha (vedska instituta), zavolio je ovoga obrazovanog mladića i naveo ga da život posveti širenju vedskoga znanja. Śrīla Prabhupāda je postao njegov sljedbenik, a jedanaest godina kasnije (1933.) u Allahabadu i njegov zvanično inicirani učenik.

Prigodom njihova prvog susreta, 1922. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura zamolio je Śrīla Prabhupādu da raširi vedsko znanje na engleskom jeziku. U godinama koje su slijedile, Śrīla Prabhupāda je napisao tumačenje Bhagavad-gīte, pomagao Gauḍīya Maṭhu, a 1944. godine bez ičije pomoći pokrenuo Back to Godhead, dvotjedni časopis na engleskom jeziku. Sam ga je uređivao, tipkao rukopise i ispravljao. Čak je i dijelio pojedinačne primjerke i borio se da časopis redovito izlazi. Jednom pokrenut, časopis nikada nije prestao izlaziti. Danas ga izdaju njegovi učenici na Zapadu na više od dvadeset jezika.

Cijeneći Śrīla Prabhupādinu filozofsku učenost i predanost, Gauḍīya Vaiṣṇava Society 1947. godine dodijelilo mu je počasni naziv „Bhaktivedanta“. Śrīla Prabhupāda se 1950. godine, u 54. godini života, povukao iz bračnog života prihvativši vānaprasthu (povučeni red života) s namjerom da više vremena posveti proučavanju i pisanju. Otputovao je u sveto mjesto Vṛndāvanu, gdje je živio veoma skromno u povijesnome srednjovjekovnom hramu Rādhā-Dāmodare. Ondje je proveo nekoliko godina u pomnom proučavanju i pisanju. Godine 1959. prihvatio je red odricanja (sannyāsu). U hramu Rādhā-Dāmodare Śrīla Prabhupāda je otpočeo rad na svome životnom djelu: prijevodu i tumačenju osamnaest tisuća stihova Śrīmad Bhāgavatama (Bhāgavata Purāṇe). Ondje je napisao i Lako putovanje na druge planete.

Nakon što je izdao tri sveska Bhāgavatama, Śrīla Prabhupāda je 1965. godine otišao u Sjedinjene Američke Države kako bi ostvario misiju svoga duhovnog učitelja. Narednih je godina napisao više od šezdeset svezaka ovlaštenih prijevoda, tumačenja i sažetih studija indijskih filozofskih i religijskih djela.

Kada je 1965. godine došao brodom u New York, bio je gotovo bez novca. Nakon godinu dana, u srpnju 1966. godine, uz velike je poteškoće osnovao Međunarodno društvo za svjesnost Kṛṣṇe. Društvo je pod njegovim brižnim vodstvom za dvanaest godina izraslo u svjetsku organizaciju koja se sastoji od više od stotinu āśrama, škola, hramova, instituta i seoskih zajednica, čiji se broj još uvijek povećava.

1972. godine Śrīla Prabhupāda je uveo vedski sustav osnovnog i srednjeg obrazovanja na Zapadu osnovavši gurukulu (školu) u Dallasu, u Texasu. Od tada su njegovi učenici otvorili slične škole u Sjedinjenim Američkim Državama i diljem svijeta.

Śrīla Prabhupāda je potaknuo izgradnju nekoliko velikih međunarodnih centara kulture u Indiji. U Śrīdhāma Māyāpuru u Zapadnom Bengalu, Prabhupādini učenici izgradili su duhovni grad u čijem se središtu nalazi veličanstveni hram s vedskim planetarijem. Riječ je o vrlo zahtjevnom projektu čija se izgradnja nastavlja. U Vṛndāvani se nalaze hram Kṛṣṇa-Balarāme i International Guest House, gurukula te Śrīla Prabhupādin mauzolej i muzej. Veliki hramovi i centri kulture postoje i u Mumbaiu, New Delhiju, Ahmedabadu, Siliguriju i Ujjainu. Također se planira izgradnja centara na mnogim drugim značajnim mjestima na indijskom potkontinentu.

Međutim, Śrīla Prabhupādin najveći doprinos predstavljaju njegove knjige. Vrlo cijenjene u akademskim krugovima zbog svoje stručnosti, dubine i jasnoće, koriste se kao udžbenici na brojnim visokoškolskim ustanovama. Njegove su knjige prevedene na više od osamdeset jezika. Bhaktivedanta Book Trust, osnovan 1972. godine s ciljem izdavanja djela Njegove Božanske Milosti, tako je postao najveći izdavač knjiga s područja indijske religije i filozofije u svijetu.

Za samo dvanaest godina, unatoč svojoj poodmakloj dobi, Śrīla Prabhupāda je obišao svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na svih šest kontinenata. Unatoč tako zahtjevnom programu, nastavio je s bogatim spisateljskim radom sve do studenog 1977. godine, kada je u svetom mjestu Vṛndāvani, u Indiji, napustio ovaj svijet. Njegova djela predstavljaju pravu riznicu vedske filozofije, religije, književnosti i kulture.