Privremeno tijelo nije tako važno kao duša, jer je duša vječna. Što se tiče postojanja duše, nitko ne može eksperimentalno dokazati njeno postojanje. Ne postoji bolji izvor znanja kojim možemo shvatiti dušu od Veda, kao što ne postoji bolji izvor znanja o tome tko nam je otac od majke. Kada govorimo o tijelu, to uključuje i suptilno tijelo.

Suptilno je tijelo sačinjeno od uma, inteligencije i lažnoga ja.

Lažni ja materijalni je identitet koji duša prihvaća nakon što prihvati materijalno tijelo.

Inteligencija je zadužena za rasuđivanje i planiranje sjećajući se informacija pohranjenih u umu.

Sve što smo učinili, osjećali, željeli ili rekli sačuvano je u umu. Veći dio toga su podsvjesne informacije, posebno iz prošlih života.

Inteligencija radi u okviru polja uma, a osjetila dolaze u dodir s predmetima osjetila. Što god pruža zadovoljstvo osjetilima, um prihvaća ili, u protivnom, odbacuje - sve dok se inteligencija ne opredjeli za želje duše. Inteligencija i duša blisko su povezane, odvojene su jedino providnim slojem lažnoga ja.

PROMJENE U TIJELU

Tijelo se stalno mijenja, gotovo poput slika na ekranu. Trenutak za trenutkom, stanice u tijelu se mijenjaju. Rast i starenje odvijaju se u tijelu. Znanstvenici kažu da se sve stanice u tijelu potpuno obnove svakih sedam godina. Tako se tijekom života tijelo više puta promijeni. Tijelo je djeteta nestalo i sada je zamijenjeno drugim. Međutim, unatoč svim navedenim promjenama tijela, duhovna duša uvijek postoji i uvijek ostaje ista. Gospodin nas poučava putem Bhagavad-gite kako bi prosvijetlio sve one koji ne shvaćaju razliku između materije i duha.

NAŠ IZVORNI POLOŽAJ

Svatko želi voljeti i biti voljen. Nitko ne može živjeti bez da voli nekoga. Ova sklonost ka ljubavi pokreće nas da služimo obitelj, zajednicu, zemlju, društvo, ali će naša ljubav uvijek ostati nesavršena sve dok je ne usmjerimo prema Vrhovnom Voljenom, Šri Krišni. Svevišnji je Gospodin podrijetlo svega, pa tako i ljubavnih odnosa. Iako je ljudska civilizacija napredovala u životnim udobnostima, nismo sretni i mnogi su zbunjeni i nezadovoljni, jer im nedostaje ovaj zaključak: naš je izvorni položaj, kao duhovne duše, da s ljubavlju služimo Svevišnju Božansku Osobu. Zanemarujući Krišnu, zanemarujemo sami sebe, a voljeti Krišnu znači voljeti sebe i sva druga živa bića.